Uspješno jubilarno shodišće u Celje
U baziliki Celja je nedilju dopodne bila svetačna sveta maša, ka je stala u znaku jubileja „100 ljet skupno hrvatsko shodišće u Celje“. Mašu u deseti dopodne je HRT, Hrvatska radio televizija uživo prenašala. A uz glavnoga celebranta biškupa Egidije Živkovića je sudjelivalo i pet biškupov iz Austrije, Hrvatske, Slovačke i Ugarske.
Prvo skupno hrvatsko shodišće u štajersko svetišće je organizirao 1923. ljeta Martin Meršić starji, ondašnji farnik Velikoga Borištofa. Pred tim su pravoda ljudi isto jur hodočastili u ovo najpoznatije austrijansko hodočasno mjesto. Ali pred tim su Hrvati imali shodišća s Nimci, je razložio dijecezanski biškup Egidije Živković.
Hrvatski farniki su pak odlučili da kanu imati vlašća shodišća na svojem materinskom jeziku i tako su počeli organizirati hrvatsko shodišće, ovako biškup Živković dalje. A odziv hrvatskih vjernikov i vjernic da je bio jako velik.
Biškup Egidije Živković je zadovoljan s jubilarnim shodišćem
Brojni subrati su skupa s biškupom Egidijom Živkovićem celebrirali jubilarnu mašu
Biškup Varaždina, Bože Radoš je prodikovao.
Uživo prenašanje za sve Hrvate širom svita
Biškup Živković je za jubilej pozvao sve biškupe iz susjedskih dijecezov, ali i one u ki živu Gradišćanski Hrvati kot i biškupa iz Varaždina. Jubilarnu mašu, ku je Hrvatska radiotelevizija (HRT) uživo prenašala su mogli pratiti svi Hrvati i sve Hrvatice širom svita, se veseli biškup Živković.
Muzički oblikovao ju je zbor Pax et bonum. U zboru jaču Gradišćanski Hrvati iz svih držav i različnih far iz kih hodočastu vjerniki u Celje, tako da je to bio glavni uzrok da oni oblikuju mašu, ovako biškup Živković dalje, ki jako pozitivno bilancira shodišće. Došlo da je opet čuda vjernikov različnih generacijov. Nažalost je za opaziti da je manje mladih, ali to da nije samo problem hrvatskoga naroda nego uopće, misli biškup. Na sve tri dane 100. skupnoga shodišća Hrvatov u Celje je polag biškupije Željezno došlo sve skupa prik 5.000 vjernikov.
Zbor Pax et bonum pod peljanjem Ive Šeparovića je muzički oblikovao mašu
Pri osebujnoj meditaciji je biškup Živković prikazao različno dugovanje, ko simbolično stoji za hodočasnike, kot na primjer cipele
Opet brojne hodočasne grupe iz svih krajev
Brojni vjerniki su i piše hodočastili u Celje. Samo subotu da ih je došlo već od 300, je potvrdio celjanski superior i prošecija svićami u subotu je pokazala da je zmožan broj hodočasnikov.
Biškup Egidije Živković je na početku maše pred milosnim oltarom jačio „Himnu Mariji Celjanskoj“ uz pratnju prikgraničnoga zbora „Pax et bonum“. Peljač zbora Ivo Šeparović je komponirao i napisao tekst ove nove himne.
50 ljet Putujuća Celjanska Marija
Pred pedesetimi ljeti je ondašnji biškup Štefan László započeo tradiciju predanja štatue Marije Celjanske, ku je farnik Martin Meršić mladji primio kot dar. Biškup László da je bio mišljenja, da neka ova štatua bude med ljudi u narodu a ne u ormaru, razlaže sadašnji biškup Živković. Pedeset ljet kašnje se je pokazalo da je to bila dobra ideja, ar je putovanje štatue Marije Celjanske jako važno za povezivanje hrvatskoga naroda, ali i na jezičnom i kulturnom polju, misli biškup Živković.
50 ljet Putujuća Celjanska Marija
Štatua Putujuće Celjanske Marije ljetos isto svečuje jubilej, naime 50 ljet putovanja po hrvatski fara. Kopija milosnoga kipa celjanske Majke Božje je prvi put 1973. ljeta krenula na putovanje.
Bila je dar hodočasnoga mjesta dugoljetnomu organizatoru hrvatskih shodišćev Martinu Meršiću mladjemu prilikom 50. obljetnice skupnih shodišćev. Ondašnji superior u Celju, pater Veremund je predao Martinu Meršiću štatuu kot uspomenu na svečevanje.
A biškup Željezna Štefan László je imao ideju štatuu dati putovati krez hrvatska sela. Kot prvo mjesto su se dogovorili za Veliki Borištof, kad je Martin Meršić starji organizirao prvo skupno hrvatsko shodišće u Celje. Predali su ju Karolu Horvatu, ondašnjemu farniku Borištofa. U medjuvrimenu je Putujuća Celjanska Marija boravila u brojni hrvatski fara u Gradišću, Ugarskoj a bila je i u Beču. Pojedine štacije Putujuće Celjanske Marije su ovde dokumentirane.
Pri završnoj svetoj večernji hrvatskoga shodišća u Celju, će Putujuća Celjanska Marija putovati iz sela, kade je ljeto dan boravi u selo, kade će boraviti do dojdućega hrvatskoga shodišća koncem augusta dojdućega ljeta.
2022: Kalištrof/Bajngrob 2021: Pandrof 2019/20: Celindof 2018: Narda
2017: Cogrštof 2016: Hrvatski Jandrof 2015: Čajta 2014: Uzlop 2013: Veliki Borištof
2012: Koljnof 2011: Stinjaki 2010: Beč i Bizonja 2009: Klimpuh 2008: Pinkovac
2007: Mjenovo 2006: Vorištan 2005: Čemba 2004: Čunovo 2003: Beč
2002: Filež 2001: Cindrof 2000: Petrovo Selo 1999: Novo Selo 1998: Trajštof
1997: Koljnof 1996: Vulkaprodrštof 1995: Čemba 1994: Frakanava 1993: Štikapron
1992: Hrvatski Židan 1991: Cogrštof 1990: Pandrof 1989: Stinjaki 1988: Vincjet
1987: Uzlop 1986: Ketelj 1985: Čajta 1984: Nova Gora 1983: Šuševo
1982: Celindof 1981: Čemba 1980: Čajta 1979: Vulkaprodrštof 1978: Pinkovac
1977: Hrvatski Cikljin 1976: Filež 1975: Pandrof 1974: Stinjaki 1973: Veliki Borištof
Putujuća Marija je bila dar
Štatua Putujuće Celjanske Marije je prvi put putovala pred točno 40-timi ljeti, ada 1973. ljeta. Ona je bila dar hodočasnoga mjesta dugoljetnomu organizatoru hrvatskih shodišćev Martinu Meršiću mladjemu prilikom 50. obljetnice skupnih shodišćev.
Tome Krojer se spominja na početak Putujuće Marije
Dugoljetni organizator hrvatskoga shodišća u Celje, monsignore Tome Krojer se još dobro spominja na to. Proslava je bila po glavnoj maši vani pred bazilikom. Bio je nazoči i hrvatski kardinal Franjo Kuharić, tako Krojer.
Ondašnji superior u Celju, pater Veremund je predao Martinu Meršiću štatuu kot uspomenu na svečevanje, se spominja Tome Krojer, ki je sidio uz biškupa Štefana Laszla. Biškup da se je najednoč skočio i rekao, da ima jednu ideju, tako Krojer. Rekao je: „Ovu štatuu ćemo dati putovati krez hrvatska sela“, se spominja farnik Tome Krojer.
Kot prvo mjesto su se dogovorili za Veliki Borištof, kad je Martin Meršić starji organizirao prvo skupno hrvatsko shodišće u Celje su ju predali Karolu Horvatu, ondašnjemu farniku Borištofa.
Razvitak shodišć k Putujućoj Celjanskoj Mariji
Tome Krojer je sam organizirao 30 ljet dugo celjansko shodišće. Kad je bio farnik Velikoga Borištofa je našao sliku, kade je Putujuća Celjanska Marija stala na zbočnom oltaru. Onda da se ništ posebnoga nije priredilo su mu povidali ljudi, tako Krojer. Štatuu da su jednostavno pri hrvatskom shodišću dalje dali fari Stinjaki. Vjerniki iz Stinjakov su onda došli u nošnja. To da je bilo jur svetačnije, je rekao Krojer. Onda je to pak naraslo, tako da su se počele priredjivati posebne maše. Stoprv u 1990i ljeti su počela vlašća shodišća Putujućoj Celjanskoj Mariji, je rekao Tome Krojer.
Vrhunci su bili 1. gostovanje u Ugarskoj i u Beču
Ganutljivo da je bilo prvo gostovanje Putujuće Celjanske Marije prik granice u Ugarskoj, u Hrvatskom Židanu 1992. ljeta. A jedan od najlipših doživljejev da je za njega bilo gostovanje u Beču 2004. ljeta, kade su u katedrali imali svečevanje. To da su zaistinu bili vrhunci, je rekao dugoljetni organizator hrvatskih shodišćev, monsignore Tome Krojer.
Spomentabla na jubilarno shodišće
U kapeli svetoga Benedikta u baziliki u Celju spominje ploča na 50. obljetnicu hrvatskoga shodišća 1973. ljeta.
100 ljet skupno shodišće Hrvatov u Celje
U Celju završava nedilju, 27. augusta predanjem Putujuće Celjanske Marije u 14.00 otpodne od fare Kalištrof/Bajngrob na faru Vincjet jubilarno 100. skupno shodišće Hrvatov u Celje, austrijansko nacionalno svetišće u Štajerskoj k „Velikoj Majki Austrije, Majki slavskih narodov, Velikoj Gospi Ugar“.
Do 1923. ljeta su fare hodočastile svaka za sebe u Celje piše, kašnje vlakom. Prvo skupno hrvatsko shodišće u Celje je organizirao 1923. ljeta Martin Meršić starji. Velikoborištofski farnik je naime bio razočaran od celjanskoga shodišća s livčanskim desetnikom Matom Heiszom 1922. ljeta, pri kom da je bilo već Hrvatov nego Nimac, ali Nimci da su imali svagdir prednost.
Prvo shodišće na inicijativu Martina Meršića starjega
Tako su hrvatski svećeniki na konferenciji dolučili održanje posebnoga skupnoga hrvatskoga shodišća. Organizirali su je od 4. do 6. septembra 1923. ljeta. 516 hodočasnikov je došlo posebnim vlakom, Hrvati i Nimci. Med njimi je bilo 268 Hrvatov iz 12 gradišćanskih sel i 5 hrvatskih duhovnikov. Borištofski kapelan Martin Meršić je orgulao. Od 1939. do 1946. je zbog boja prekinuto skupno hrvatsko shodišće u Celje a ispalo je i 2020. ljeta zbog korone.
Shodišće u Celje jur 1692. po dobitku nad Turki
Gradišćanski Hrvati su i pred upeljanjem oficijelnoga termina koncem augusta redovito hodočastili u Celje. Prvo poznato shodišće je bilo 1692. ljeta. Peljao je je knez Pavao Esterházy, ki je skupa s 11.200 ljudi piše išao u Celje, da se zahvali Majki Božjoj za dobitak nad Turki 1683. ljeta. Esterházy je onda bio vlastelin mnogih hrvatskih sel u sjevernom i u sridnjem Gradišću.